Angažirani film nastaje slušanjem svijeta oko sebe

ANGAŽIRANI FILM NASTAJE SLUŠANJEM SVIJETA OKO SEBE

Četvero se redatelja okupilo na panelu s temom Angažirani film danas: Zašto radimo filmove? Uz moderatora Boška Piculu, sudjelovali su redatelji: Eran Kolirin iz Izraela, Jan P. Matuszyński iz Poljske, Maksim Nakonečni iz Ukrajine i domaćin Vinko Brešan koji je prisustvovao preko zooma.

U uvodnoj riječi Brešan ističe kako je za njega angažiran svaki film koji govori o ljudskim životima i socijalnim problemima, dok je Nakonečni (Vizija leptira, Međunarodni program) naglasio da je angažirani film svjestan da filmske priče dolaze iz realnosti.

Uz zanimljivo pitanje moderatora je li moguće napraviti angažirani film u doba autokracije, Matuszyński odgovara da je svoj projekt (Ne ostavljaj tragove, Međunarodni program) radio u strahu, te da moramo vjerovati kako je moguće da film promijeni svijet, iako je šansa jako mala. Kolin naglašava da mu nije bila primarna namjera napraviti ikakav angažirani film (Neka bude jutro, Međunarodni program). Smatra da angažirani film nastaje slušanjem svijeta oko sebe.

Brešan ističe kako je komedija najbolji žanr za izricanje nečeg problematičnog. Nakonečni se tu nadovezuje da ironija i humor mogu biti načini skrivanja problema, jer tu vrijedi premisa ‘kad ne možemo ništa napraviti onda ćemo se smijati’. Njegov film zasad nije prikazan u rodnoj mu Ukrajini, no otvorio je ovogodišnji Vukovar film festival, gdje su glumicama iz filma, nakon projekcije domaći ljudi prišli govoreći ‘vaš film je o nama’.

Na panelu su uz isječke filmova poljskog i izraelskog redatelja, prikazani i isječci iz Brešanovog Svećenikova djeca. Na komentar moderatora da je Brešanov film iz 1996. (Kako je počeo rat na mom otoku) vrlo hrabar jer je izašao godinu dana nakon Domovinskog rata, Brešan obrazlaže da je htio napraviti suprotnu priču od one koja je tada kolala društvom, te da zato ljudi govore da je hrabar.

Matuszyński smatra da film ne bi trebao davati ikakav politički iskaz, jer ako ga daje, onda to nije dobar film, te da je za kreativni proces potrebno odrezati svaku autocenzuru. Dodao je kako ne želi svoje stavove projicirati publici, te da ga ne zanima što će oni zamišljati kad vide film.

Kolin se nadovezuje da će uvijek sumnjati u svoja uvjerenja, jer svatko ima svoje argumente i kako ne želi patronizirati, te da je banalnost ono što pokreće sistem, a ne ekstremno zlo ili nekakvi sveci. Primjećuje i da je publika zainteresirana više za kulturne događaje nego za samo gledanje filmova, te da je bitno naći strukturu da se ljudima pokaže film.

Panel u petak bio je dobro posjećen studentima, kao i profesionalcima iz struke, te je njime okončan raznolik ovogodišnji industrijsko – edukativni program. Mnoge faze pripreme, proizvodnje i prodaje, kao i plasiranja filma, obuhvaćene su obrađenim temama, te su se razvile brojne diskusije o gorućim problemima industrije, pokušavajući što lakše prebroditi neizvjesna i nepredvidiva vremena kojima filmska industrija trenutno plovi.