Pulski filmski festival postaje najvažnije mjesto susreta hrvatskog filma i publike
Scenarist/ica je istovremeno introvertna i ekstrovertna osoba
Piše: Iva Sirotić
Posljednja Kava s gostima održana je u četvrtak, s gostom scenaristom, savjetnikom za scenarij i koscenaristom Christianom Routhom, uz temu Paradoks scenarista. Routh je uz kratki uvod o sebi i počecima rada u filmskoj industriji, izlaganje nastavio prezentacijom koja se sastojala od izreka svjetskih pisaca, dramaturga i filozofa.
Nakon prezentacije uslijedila je spontana diskusija potaknuta pitanjima moderatora Davora Švaića i iz brojne publike.
Porast kreativnih producenata (producenti dramaturzi) koji uz sposobnosti planiranja budžeta, kao i pitchanja projekata, te time i donošenja ključnih odluka, moraju imati i kreativne sposobnosti, doveo je do širenja art filma. U ovom su stoljeću također, scenaristi postali sve bliži filmskoj industriji, što godinama nije bio slučaj.
Routh naglašava da je scenarist osoba koja istovremeno treba imati osobine introverta zbog samog kreativnog procesa, kao i osobine ekstroverta budući je to posao u kojem je ključna suradnja. Za stvaranje filmova potrebno je imati jake socijalne vještine, jer je to vrlo konkurentan posao, što je još i izraženije u XXI stoljeću.
Pored toga što je piscima pisanje poput određene vrste terapije, istovremeno priča koju stvaraju mora funkcionirati i za druge ljude. Bitno je baviti se temama koje publika može razumjeti – univerzalnost. Također i moći ocijeniti – je li sad dobar moment za ovu temu? Je li svijet trenutno spreman za ovo što pišem? Sad je svijet u krizi, možda ljudi nisu spremni za ovu moju tragediju. Napiši, stavi priču u ladicu i čekaj povoljno vrijeme, savjetuje Ruth. Mnogi uspješni projekti razvijali su se i više od deset godina.
U procesu pisanja uobičajeno je da će se mnogo puta zaći u slijepu ulicu. Bitno je prihvatiti da je scenaristika posao koji nema kraja, tj. ne zna se kad je zapravo kraj. Za taj je posao uz rutinu i održavanje ritma, izrazito potrebna ustrajnost.
Biti scenarist samački je posao, no nisi sam u njemu, jer svi scenaristi u svijetu, kakvim se god pričama bavili, uvijek prolaze isti proces i to također treba prihvatiti. Svi će biti odbijeni desetke i stotine puta. Važno je i naći saveznika kojem vjeruješ. Ruth ističe da treba biti oprezan s mišljenjima i stavovima drugih ljudi, te da je potrebno biti spreman učiti iz dobrih i loših scenarija filmova po osobnom ukusu, ali je nužno vjerovati u sebe.
Ever tried. Ever failed.
No matter. Try again.
Fail again. Fail better.
(Samuel Beckett, 1983. ‘Westward Ho!’) – sa slajda Routhove prezentacije
Objašnjenjem razlike između američkog i europskog tipa scenarija, te analizom teksta (čestog slučaja u europskoj kinematografiji) kad imamo redatelja koji je ujedno i scenarist ili pak redatelja koji to nije, što je češće američki slučaj, Ruth je izlaganje zatvorio zaključkom da se može napraviti loš film od dobrog scenarija, ali dobar film od lošeg scenarija ne.
