Intervju s ravnateljicom Tanjom Miličić

U nastavku prenosimo intervju s ravnateljicom Tanjom Miličić, objavljen 14. srpnja 2022. na portalu www.istra24.hr

razgovarao: Zoran Angeleski

Vraća li se ove godine vatromet?

Nažalost, vatromet ove godine nije uspio ući u financijski plan. Onog trenutka kada je bilo izgledno da će se mjere ukinuti, bilo je prekasno da ga se vrati u plan budući da nas je zatekla inflacija zbog kojeg su cijene svega otišle u nebo i što nas sada dovodi u nezahvalnu poziciju. Sljedeće godine, kada ćemo obilježiti 70. izdanje Festivala, ne samo da će biti vatrometa, nego će njegovo izvođenje biti u skladu s prirodom odnosno smjernicama na koje nas je uputila Zelena Istra. Nitko ne želi da zbog radosti vatrometa stradaju životinje. Postoje rješenja.

Ustanove su postale sinonimi za tzv. “uhljebljivanje”. Koliko PFF broji djelatnika i kako su tijekom cijele godine raspoređeni poslovi?

Javna ustanova Pula Film Festival, uz mene, broji 15 zaposlenika, 12 na neodređeno i troje na određeno. Osim što organiziramo Festival i upravljamo Kinom Valli (koji je ustanova unutar ustanove i na mjesečnoj bazi, uz redovan svakodnevni program, realizira brojne posebne programe i događanja) također organiziramo i ostvarujemo čitav niz drugih kulturnih i zabavnih programa poput Filma na šugamanu, Kina u kvartu, Circolo Classica, Pulice u kaputu, Adventa u Puli, Dana Grada itd., a dodatno tehnički i logistički podržavamo brojna druga gradska događanja. Nedavno sam istraživala, potaknuta raznim komentarima na naš status i plaće, i otkrila da jedno hrvatsko gradsko art kino, koje se isključivo bavi kinoprikazivačkom djelatnošću, ima čak 12 zaposlenih, jedan europski nacionalni festival ima 30-ak stalno zaposlenih, a javna ustanova Dubrovačke ljetne igre ima nevjerojatnih 25 zaposlenika na neodređeno. Gotovo se nikada, kada me netko pita, ne mogu sjetiti svih programa i manifestacija koje radimo ujutro, popodne, noću, vikendima, praznicima, na temperaturama koje su u rasponu od -10 do +40 stupnjeva, na vjetru, na kiši… jer svi naši programi, osim onih u Kinu, održavaju se na vanjskim gradskim lokacijama te ih je neophodno izgraditi, održavati i naposljetku demontirati. Dovoljno je samo baciti pogled na listu manifestacija, programa i događanja u našoj organizaciji https://pff.hr/index.php/kalendar-evenata i svakome će biti jasno da smo sve samo ne uhljebi. Radimo punom parom non-stop.

U javnosti se često postavlja pitanje o izdašnosti financiranja Pula Film Festivala odnosno da bi se s tim budžetom moglo napraviti puno više. Ove godine budžet iznosi 4,2 milijuna kuna.

Pulski filmski festival najveći je filmski festival u Hrvatskoj kao i jedna od najvećih manifestacija u Hrvatskoj uopće (naravno, ne računam recentne brojne glazbene festivale koji uglavnom imaju vanjske organizatore), ima jednu od najvećih filmskih pozornica na svijetu, najposjećeniji je i najstariji nacionalni festival na svijetu. Inače, doista ne volim isticati kako je nešto ‘naj ovo’ ili ‘naj ono’, ali voljela bih da svi zajedno shvatimo i prihvatimo da je, unatoč raznim izazovima u proteklih nekoliko desetljeća, Pulski filmski festival iznimno važan na hrvatskoj kulturnoj sceni i šire te da opravdano ‘živi’ već punih 69 godina iako ga mnogi kontinuirano pokušavaju obezvrijediti. Organizirati filmski festival na vrhuncu turističke sezone i doslovno izgraditi nekoliko kina – u Areni, na Kaštelu i Ambreli, na lokacijama koje nemaju potrebnu infrastrukturu i opremu, iznimno je zahtjevno u svakom pogledu.

Nevjerojatnih 40 posto budžeta ‘ode’ na stavke ugošćivanja filmaša te tehnike i logistike, a dodatnih 35 posto na intelektualne usluge i naknade brojnim vrijednim suradnicima. Filmski program će se održavati na 6 lokacija, od kojih su 4 na otvorenom, ostvarit ćemo gotovo 700 noćenja gostiju iz hrvatskih ekipa i manjinskih koprodukcija, iz međunarodnog programa, raznih ocjenjivačkih sudova, studenata, gostiju iz industrije. Netko sa svim tim gostima treba komunicirati i smjestiti ih te tijekom Festivala o njima brinuti. Zakonski smo obvezni angažirati zaštitarsku službu koja je prisutna na svim festivalskim lokacijama, da ne spominjem svakodnevno dežurstvo vatrogasaca i hitne pomoći. Filmovi se trebaju prevesti, podnasloviti, a za mnoge platiti i prikazivačka prava. Naravno, da bi se filmovi promovirali, netko treba urediti tekstove i napraviti raspored. Prodaju se ulaznice, kokice, čitaju se ulaznice… Treba zaprimiti sve račune, a potom ih platiti, knjižiti, izvještavati… Lista poslova koji se trebaju obaviti da bi se Festival realizirao je kilometarska, a sve to, naravno, ima svoju cijenu. Iz moje nove ravnateljske perspektive mogu reći da je krajnje fascinantno što se Festival ovakvog obima, koji u jednom trenutku broji oko 200 djelatnika i volontera, s budžetom kojeg ima, uopće uspije ostvariti.

Također, jedan od opetovanih primjedbi je da Zagreb diktira Festival.

To je zato jer je Zagreb glavni grad Hrvatske i u njemu je, uz Ministarstvo kulture i medija koje predsjedava Festivalskim vijećem, smještena gotovo čitava hrvatska filmska industrija pa tako i većina onih koji znaju i promišljaju film i filmske festivale. Meni se to gledanje u ‘geografska krvna zrnca’ nikada nije sviđalo u nijednom kontekstu. Pa Festival jugoslavenskog igranog filma se punih 20 godina, do dolaska Martina Bizjaka i njegove inicijative da se uprava preseli u Pulu, doslovno organizirao iz Beograda. Navodno su iz Beograda donosili sve, pa čak i čavle za pozornicu. Trenutni umjetnički ravnatelj živi na relaciji Zagreb – Beč i to mi je najmanje bitna stavka u njegovoj biografiji. Najvažnije mi je da mu je stalo do Festivala i da dobro radi svoj prilično izazovan posao.

Zašto Puljani nemaju besplatan ulaz?

Kako ne? Puljani imaju slobodan ulaz na projekcije na Kaštelu, Ambreli, u Kinu Valli i u INK. Svi filmovi, osim onog zatvaranja koji se prikažu u Areni imaju reprize na nekoj od drugih lokacija na kojima je ulaz slobodan. A kada je Arena u pitanju, uvjerena sam da ne postoji jeftinija ulaznica za dva filma ni na jednom festivalu na svijetu, osim možda u Indiji. Komplet ulaznica za svih 8 večeri je 150 kuna. Uz to, cijena ulaznice za jednu večer za studente iznosi 15 kuna, a za umirovljenike 10 kuna. Cijena ulaznice na festivalske projekcije u Europi uglavnom su adekvatne cijenama ulaznica na kino blagajnama. Po cijeni ulaznice smo najjeftiniji u Europi, a po cijeni smještaja za goste smo u rangu Cannesa i Venecije.

Koliki utjecaj ima Pula na program i je li optimalna kombinacija da je umjetnički ravnatelj odgovoran za programsku koncepciju, dok se od ravnatelja Ustanove očekuje organizacijska i financijska odgovornost?

Program Festivala može biti na zavidnoj razini, a njegova realizacija porazna, i obrnuto. Za program Festivala odgovoran je umjetnički ravnatelj, a za njegovu organizaciju ravnatelj pa bi, prema tome, oboje trebali pojedinačno odgovarati za (ne)uspjeh pojedinog segmenta. No, nameće se pitanje može li se program doista izdvojiti od njegove organizacije. Uvjerena sam da ne može jer je riječ o dva integralna elementa koji čine cjelinu i imaju smisla jedino ako su isprepleteni. Festival može biti uspješan i kvalitetan jedino ako se obje strane međusobno nadopunjuju i poštuju, a ne ako paralelno i neovisno obavljaju svoju zadaću. U prilog navedenom spomenula bih crticu iz prošlosti Festivala: neposredno prije raspada SFRJ i ‘odlaska’ Festivala jugoslavenskog igranog filma u Puli u povijest, u vrijeme kada je Gorka Ostojić Cvajner, kao prva žena, bila na njegovom čelu, Festivalsko vijeće usvajalo je program na prijedlog tročlanog programskog odbora, čiji je član bila i tadašnja direktorica Festivala. To ima smisla, zar ne? Jer ako odgovarate za organizaciju i financijsku konstrukciju Festivala onda je sasvim logično da imate pravo glasa i pri osmišljavanju njegovog programa, a ne da odluke o tako važnom festivalskom segmentu, njegovoj suštini, u potpunosti prepustite drugima. Srećom, umjetnički ravnatelj Pavo Marinković i ja imamo iznimno dobar odnos i nadopunjuje smo se, no to trenutno ovisi o našoj dobroj volji, a ne o onome što je propisano raznim pravnim aktima.

U Festivalskom vijeću koje usvaja prijedloge promjena, izvješće o programu i organizaciji, sjede predstavnici državnih, županijskih i gradskih vlasti, predstavnici strukovnih filmskih udruga, HRT-a te ravnatelj HAVC-a i oni se često iz objektivnih razloga mijenjaju. Pojedini članovi Vijeća nisu dobro upoznati s pripremom, realizacijom i odjekom Festivala što u konačnici znači da o njegovoj sadašnjosti i budućnosti odlučuju bez neophodnog predznanja. Također, svaki novi član, što je sasvim razumljivo jer želi doprinijeti svojim znanjem i iskustvom, nerijetko nastoji implementirati neke od svojih brojnih ideja i viđenja Festivala, no Festival već jako dugo vapi za stabilnošću. Smatram da ravnatelj i umjetnički ravnatelj Festivala, koji su izabrani na te pozicije na temelju svojih programa i iskustva, trebaju imati mogućnost kreirati i usmjeravati Festival prema vlastitim zamislima. Poslovica “puno baba, kilavo dijete” ne postoji bez razloga. Naravno da njihov rad po završetku manifestacije treba evaluirati, ali prije svega neophodna im je sloboda u pripremi Festivala i njegovoj realizaciji.